O vodama zone
Rijeka Zrmanja
Bajkovita Zrmanja često je od milja nazivana „ljepotica i zvijer“. Jedna je od najdivnijih, najljepših i najuzbudljivijih europskih rijeka. Ima savršeno čistu bistru vodu, veličanstvene kanjone i čarobne slapove.
Zrmanja izvire u mjestu Zrmanja Vrelo u Lici podno planine Poštak. Svojim tokom od 69 kilometara usijeca se u tvrdi i surovi podvelebitski krš. Ulijeva se preko dugog eustarija u Novigradsko more 12 kilometara nizvodno od Obrovca.
Smjenjujući se s krškim poljima, tokom Zrmanje dominira šest kanjona. Njih omeđuju: Kravlja Draga – Mokro Polje – Ervenik – Žegar – Muškovci – Obrovac – Novigradsko more. Sedreni slapovi (bukovi), najpoznatiji su Visoki, Ogarov, Berberov i Jankovića buk, njihovi su biserni ukrasi.
Glavna pritoka Zrmanje je rijeka Krupa. Na svom toku vodu dobiva i iz ličkih rijeka Ričice i Otuče te niza usputnih, stalnih i povremenih rječica, potoka, vrela i špilja. Podzemnim je tokovima povezana i s rijekom Krkom.
Tijekom godine, velike su razlike u količini protoka između kišnog i sušnog razdoblja. U ljetnom razdoblju vodostaj se izrazito smanji. Na dijelu toka između Mokrog polja i Ervenika potpuno presuši. Nadzemni tok se ponovno javlja kod Crnih vrela, neposredno iznad Žegarskog polja.
Rijeka Zrmanja od izvora do neposredno iznad Obrovca pripada Parku prirode Velebit. Naša ribolovna zona u cijelosti se nalazi u Parku prirode Velebit. Bioraznolikost područja rijeke Zrmanje iznimno je velika.
S obzirom na prisutnost ribljih vrsta, tok Zrmanje možemo grubo podijeliti na četiri zone:
- u dijelu toka od izvora do Žegarskog polja dominira primorska pastrva, brzi tok rijeke s mnogo malih slapova, pretežito kamenito i šljunkovito dno pruža dobar zaklon i za peša
- nizvodno od Žegarskog polja Zrmanja se širi, produbljuje i usporava pa postaje brojniji mren, a javljaju se i primorski pijor, slatkovodni glavočić i druge vrste, dno je šljunkovito sa znatnom vegetacijom
- od Ogarovog pa do Jankovića buka, udubljeni i ujezereni dijelovi rijeke osim mrenu pogoduju i zrmanjskom klenu, a pastrve je manje, javljaju se primorska uklija, slatkovodna babica te sunčanica
zona morskih vrsta je nizvodno od Jankovića buka.
Rijeka Krupa
Nijedna krška rijeka u Hrvatskoj ne može ponuditi toliko raznolikosti, toliko bogatstvo krških fenomena, flore, faune i toliko krajobrazne privlačnosti na svega desetak kilometara, koliko je otprilike dugačak tok ove skrivene ljepotice.
Rijeka Krupa izvire u istoimenom zaseoku Krupa, ispod velebitskog obronka Tremzine, iz tipičnog krškog vrela. Kratko se probija kroz duboke usjeke u stijenama, ulazi u kanjon, izlazi u krško polje zvano Manastirske luke, po manastiru Krupa iz 1317. godine, pa opet nastavlja kanjonom do ušća u Zrmanju na Sastavcima.
Na svom kratkom toku Krupa je izgradila desetak slapova. Što visinom, što razvedenošću, što oblikom, spadaju među najljepše slapove u Hrvatskoj. Najpoznatiji među njima je Deveterac. To je niz od devet sedrenih kaskada koji završava velikim trinaestmetarskim slapom. Kod njega je tehnikom suhozida od kamena i sedre izgrađen Kudin most.
Rijeka Krupa ima svoju pritoku Krnjezu koja izvire iz ogromne spilje u podnožju Crnopca. Vjerojatno najkraća i najljepša rijeka u Hrvatskoj. Duga svega 600 metara, na mjestima duboka i do 45 metara, cijelim tokom probija se 300 metara dubokim kanjonom.
